-PIŠE: Akademik Miomir Dašić
Po prijemu molbe, ministar prosvjete
Boža Maksimović je lično doputovao u Berane, gdje se na licu mjesta uvjerio u napredovanje gradnje gimnazijske zgrade i neposredno saslušao zahtjeve predstavnika stanovništva pomenutih srezova. U razgovoru sa delegacijom građana Berana, Andrijevice, Kolašina i Bijelog Polja, potrebu ustanovljenja više državne gimnazije, između ostalih, obrazložio je i mladi doktor geografskih nauka
Milisav Lutovac, bivši maturant ove gimnazije. On je ubjedljivo obrazlagao ministru Maksimoviću da Berane treba da dobije višu državnu gimnaziju, i iz demografskih razloga. Podsjetio je da se iz ovih srezova puna dva stoljeća odvijaju masovne migracije stanovništva prema Srbiji, pa i da se porodica Maksimović otisnula iz ovih krajeva u Srbiju. Ovaj susret sa ministrom Maksimovićem ulio je nadu da će zahtjevu školskog odbora i beranske opštine biti udovoljeno, iako je i 1932. godine u zemlji ukinuto još osam učiteljskih škola, a 13 privatnih viših gimnazija pretvoreno u nepotpune.
U strahu da se može desiti da Ministarstvo prosvjete može osporiti i višu samoupravnu (privatnu) gimnaziju, školski odbor i direktor dr
A. Mišura, po savjetu narodnih poslanika
Filipa Cemovića i
Milutina Jelića, kao i drugih viđenijih predstavnika Vasojevića i Srbljaka, ponovo upućuju molbu dr
Radenku Stankoviću, novom ministru prosvjete, da izađe „u susret ovoj opravdanoj želji” naroda ovoga kraja, „koji se vjekovima borio za slobodu, i zadovolji ga u njegovom opravdanom traženju” da u Beranama ponovo bude ustanovljena potpuna državna gimnazija.
U ime građana ovog kraja, prvaci su upućivali molbe i kralju
Aleksandru I Karađorđeviću da se ponovo vrate viša četiri razreda i Beranska gimnazija bude ponovo osmorazredna državna gimnazija.
Poslije četvorogodišnjih molbi, memoranduma, slanja delegacija u Beograd na razgovore u Ministarstvu prosvjete, te prijema delegacije iz beranskog i susjednih srezova u audiciju od strane kralja Aleksandra, koji je prilikom ponovnog dolaska u Crnu Gorudao obećanje da će „imati želju naroda iz tih krajeva” da Berane dobiju punu državnu gimnaziju, želja je ispunjena početkom septembra 1933. godine.
„Ukazom njegovog Veličanstva Kralja Aleksandra Prvog, Samoupravna realna gimnazija u Beranama pretvorena je u državnu potpunu realnu gimnaziju, SN broj 31.131, od petog septembra 1933. godine”.
Nastava u Višoj realnoj gimnaziji u šk. 1933/34. godine nastavljena je i u bivšoj Učiteljskoj školi, jer nova zgrada još nije bila završena. Tako je plaćanje školarine, ovim ukazom riješeno - država je preuzela finansiranje Gimnazije.
Dr A. Mišura, koji se četiri godine svojski intelektualnim autoritetom hrvao sa teškim problemima, kao direktor državne niže i generalni direktor Samoupravne više gimnazije, međutim, nije dočekao ukaz o ponovnom uspostavljanju Više realne gimnazije (državne), jer je maja 1933. godine premješten u Užice, gdje je kraće vrijeme bio direktor Učiteljske škole, a zatim je postavljen za direktora gimnazije u Sinju, u svom širem zavičaju. Penzionisan je uoči Aprilskog rata (1941). Odlazak ovog istaknutog prosvjetnog djelatnika i naučnika arheologa osjetio se i u Gimnaziji i u sredini. Njegovim odlaskom iz Berana prestala su i arheološka iskopavanja rimske vojne naseobine na Ovsinama - Lušcu. Trag o tim njegovim nalazima ostao je zabilježen u njegovoj naučnoj studiji o ovom rimskom vojnom naselju (neki istoričari i arheolozi drže da je to bio i rimski municipijum - gradsko naselje), koje još uvijek nije istraženo naučno.
Od maja 1933. do 12. januara 1934. godine dužnost direktora Više državne gimnazije vršio je
Simo Kastratović, najstariji po rangu profesor Gimnazije. Ministarstvo prosvjete je 12. januara 1934. godine odlučilo da za direktora postavi
Radomira Ivanovića, istaknutog profesora, rodom iz Gornjih Vasojevića, ali pet dana kasnije (17. januara) tu odluku je promijenilo - za direktora je imenovan
Pero Vučković, profesor Podgoričke gimnazije, bivši ministar prosvjete u Kraljevini Crnoj Gori (na dužnosti ostao do penzionisanja 10. januara 1937.).
(NASTAVIĆE SE)